< ožujak, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

mračne misli nepovezane ničim i izživljavanje na običnim smrtnicima... i am the one whose name shall not be spoken... and fear shall keep you in pain... buahahaha

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moje pjesme, moji snovi

Bajaga - Tišina

Mrak se skupio u kap
rano jutro kao slap ulazi u sobu
da l' si ikada pitala
tamne senke zidova ujutro gde odu

Oci su ti sklopljene
usne su ti umorne
ne ljubi me njima
nisu cvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tisina

Ref.
Hajde, Boze, budi drug
pa okreni jedan krug unazad planetu
noc je kratko trajala
a nama je trebala najduza na svetu

U mom oku samo hlad
u mom srcu samo stud, inje i prasina
nisu cvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tisina

U cik zore zvizdi voz
njime odlazim u OZ
necu da se vratim
sto god tebi napisem pocepam i obrisem
al' ti moras znati

Nisi se probudila, zato nisi videla
igrale su sene
nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi
cuvaju od mene

Nymphomaniac Fantasia - nightwish

The scent of a woman was not mine...

Welcome home, darling
Did you miss me?
Wish to dwell in dear love?

Touch my milklike skin
Feel the ocean
Lick my deepest
Hear the starry choir

Rip off this lace
that keeps me imprisoned
But beware the enchantment
for my eroticism is your oblivion

Old love lies deep, you said
Deeper shall be the wound between your legs


Wolf And Raven - sonata arctica

[Tony Kakko]

Grant me a wish, my master
Take heed of me
I have been loyal servant
Heartfelt, humble

Gave up - what belongs to me
Gave up my greed
My self-examination
Made me see, to be me

I am now like Judas, done
Ashamed of what I've become
Fear for life I wear as a ring
To bask in your favor, I will kill the king

You say I am invincible
I cannot die,
I know, but anyway
The words, they maim me

Grant me a wish, my master
Compassion, please
I'd like be a human
...Maybe one day

I am now like Judas, done
Ashamed of what I've become
Fear of life I wear as a ring
To bask in your favor, I will kill the king

[Entreaty:] let me go
Master, I hate you so
How can I sleep my nights
When my whole being cries

I tried to be like everyone
Open my soul
But what I had to give
Resulted loathing

Enchanted by the power
Licked by the grace
One beautiful black flower
The end of the human race

With pride now face my faith
King and Queen now lie in state
Fear for life I wear as a ring
I bask in your favor, I have killed the king

[Entreaty:] let me go
Master, I hate you so
How can I sleep my nights
When my whole being cries

I had a nightmare
The Wolf eating The Raven

Entrails of life on my plate
And I ate 'em..

Interested in what I see
Try that Rorcharch test on me
Have you seen the beauty of the
Enticing beast

[Entreaty:] let me go
Master, I hate you so
I cannot sleep my nights
When my whole being cries


Burn In Hell - dimmu borgir

[words: D. Snider]

Welcome to the abandoned land
Come on in, child; take my hand
Here there's no work or play
Only one bill to pay
There's just five words to say
As you go down, down, down

You're gonna burn in hell
Oh, burn in hell

You can't believe all the things i've done wrong in my life
Without even trying i've lived on the edge of a knife
Well, i've played with fire, but i don't want to get myself burned
To thine own self be true, so i think that it's time for a turn
Before i burn in hell
Oh, burn in hell
Take a good look in your heart; tell me what do you see?
It's black and it's dark, now is that how you want it to be?
It's up to you; what you do will decide your own fate
Make your choice now for tomorrow may be far too late

Hear no evil, don't you
See no evil, don't you
Lay no evil down on me
You're gonna burn in hell
Speak no evil, don't you
Think no evil, don't you
Play with evil, 'cause i'm free

[repeat second chorus]
[repeat chorus/fade]


Vampiria - moonspell

Vampiria, you are my destiny
My only Love and true destiny
Vampiria...

You're a beast, evil one
Above your head lays a Star
In your heart is buried the jewel
of a Serpent who wished to die
your red long tongue has her poison
And you will spread it as you breed
In a Unique transylvanian dream
Conceiving the creed of all creeds

Vampiria, fly Vampiria

In your eye burn, defying
All those who in silence sleep
In a city once named Desire
Dreaming with the entombed dear

The lady has fallen in a blossom
Spread far away by undesirable winds
To females conspiring in gloom
Hiding your pearls from the pigs

So open your arms!
They were shaped as wings
A serenade of revenge draw on your lips

The sombre hill you're staying in
Is now defined
And your Star had start to shine

Depart now on your bright wings
The world envy
The skies have always seduced you
Precious Queen
and you know your time has come
To fly away with Me, so far...


Put u središte Zemlje - balašević

Kad sam jutros stig'o kući s posla
saček'o me papir siv:
otišla mi draga, svega joj je dosta,
nikad ne zna dal' sam živ.

Ma idi lutko lepa s milim bogom,
ti si više komad lak!
Nisi nikad tamo stala svojom nogom,
nemaš ti pojma šta je mrak.

Tamo dole djavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
Baš i nisi drugar, moj živote,
al' neka, neka, biće sladje kad srce zemlje nadjem.

Neki Francuz, neki pisac mudar,
prorek'o je mnogo tog.
Možda nikad nije radio kao rudar,
al' ga volim kao svog.

Knjiga piše da postoji mesto,
u sred zemlje neko sunce sja.
Tamo se može i s milion dvesto!
Tražim srce zemlje stare i sunce za rudare.

Kopam, djavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
O, baš i nisi drugar, moj živote,
al' neka, neka, biće sladje kad srce zemlje nadjem.

Tamu gutam, dišem, tamu gazim,
trpim najbolje što znam.
Al' ću jednog dana da je proburazim
i da se svetla dočepam.

Knjiga piše da postoji mesto,
u sred zemlje neko sunce sja.
Tamo se može i s milion dvesto!
Tražim srce zemlje stare i sunce za rudare.
'Ajde, djavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
O, baš i nisi drugar, moj živote,
al' neka, neka, biće sladje kad srce zemlje nadjem,

Kad srce zemlje pronadjem!


subota, 14.03.2009.

jednom kad san me ukrade, ne budite me..

suludo je vec postalo tako hodati prema nikamo. shvatila je vec da nezna ni sama sto trazi. ipak, nekako je nasla snage da otvori jos samo jedna vrata. shvatila je da bi tu moglo biti necega, neka cudna svjetlost ju je obasjala. mozda je ovo to sto trazim, pomislila je. ispruzila se na podu te prazne prostorije i pustila svjetlosti da ju grije. tek tada je shvatila koliko je zapravo umorna. koliko ju je iscrpilo to besciljno lutanje. gladna, umorna i sama prisjetila se vremena kada je i sama imala moć. kakda je imala oko sebe silu vecu od icega. kada je mogla samo zatvoriti oci i imati sve sto pozeli. razlog zbog kojeg je sve to napustila sada joj se vec cini kao neka bljeda sjena. razlog kao da je iscezao, a eto ipak, posljedica je tu. bolnija nego ikada. toplina cudne svjetlosti prestala je grijati. dakle, samo još jedna postaja, samo jos jedna fatamorgana. samo jos jedna sarena varka. ici dalje, ili ne.. ne moze dalje.. ali ipak mora. ponovno se ustaje i krece trazeci jedan drugi svijet. trazeci obrise proslosti u nekoj dalekoj buducnosti. trazeci nju, da ju samo jos jednom voli.. trazeci jos jedan zagrljaj i poljubac, samo jos jedan nakon onog koji je odbacila.. vrata su se otvorila. san se rasplinuo. u njenu sobu usao je covjek, razlog njenog sna.. razlog njenog napustanja sebe. pogledala ga je u oci i pomislila jos jednom, koliko ga jako volim. mogu li od njega dobiti to malo topline za kojom tragam u snovima. mogu li.. mogu li.. mogu li.. dosao je do njenog kreveta, zagrlio ju i poljubio.. i jos jednom, kao i svakog dana njen san se rasplinuo a ona je jos jednom povjerovala. ona vjeruje njegovom dodiru, poljubcu. iduce noci ce opet tragati, traziti nju.. i iduceg jutra ce on opet doci. i ona ce ponovno povjerovati.. zasto

-živi brzo, umri mlad, budi ljep leš
by:baby_elf



| Komentari (1) | Isprintaj | # |

nedjelja, 06.04.2008.

...kula bez sna...

putovali smo kroz njene dvore. zapuštene i zaboravljene kroz stoljeća tuge i ratova. putovanje bijaše mračno i dugo. svaka prostorija imala je svoju dušu. tragovi i sjene svih tih slomljenih ljubavnika koji su nestali u njenom smrtonosnom zagrljaju. ona je bila prelijepa, savršena i slomljena. možda je to razlog što je otela tolike duše. toliko prekrasnih muškaraca, i tako savršenih žena. a sada sve te duše izgubljeno lutaju napuštenim hodnicima njenog dvora, njihovog pakla. sudari s tim dušama oslabili su me. svaki pojedini dodir čini me sve ranjivijom. ranjena sam. vrhunac tog puta slomio me do kraja. kula dvorca na spiralnim stubama. kula koja kao da nema kraj, kula koja završava malenom sobom, sobom koja je toliko nabijena tugom, zlom, boli i snom bez kraja. uništila me. mislila sam da više nikad neću biti sretna. strah koji me tada obuzeo sada mi se čini gotovo apstraktnim, nemogućim. a opet, kada god se prisjetim tog trenutka ponovno mi pred oči izađe ta scena, u njenom punom sjaju. sada, tako oslabljena, maštam o nekom lijepšem i sretnijem vremenu. vraćam se u prošlost i tražim sjećanja na nekadašnju sreću, nekadašnju snagu, ali sve što pronalazim je samo sjećanje na nju, izgubljenu, ludu, samu i njen vrisak koji je proparao noć u toj prokletoj kuli. ona slomljena. i nova žena rođena u duhu te sjene. ta žena sam ja. i koliko god da boljela smrt nje, prisjećam se stvarnosti, sadašnjosti, prestajem kopati po prošlosti. i tada pred očima vidim njega, njegovo ime osjetim kako se šulja mojim usnama, a njegove usne na mojim grudima. i sretna sam. samo zbog toga sretna. i par boja u dugi sna. volim ih sve. i njega. njega. njega.

-živi brzo, umri mlad, budi ljep leš
by: baby_elf



| Komentari (4) | Isprintaj | # |

utorak, 06.11.2007.

...neko to od gore vidi sve...

u zaboravljenom snu vještičjeg legla, kroz šumu i spilju usamljenog vuka. ploveći ledenim pustinjama gorskih gradova zaboravljenom od svijeta. nošena dahom sjevernog vjetra, došla je do njega. ledeni pogled kroz opnu sjajnog polusna. i one oko njega, divne vile, anđeli, u duši mrtve, ispijene. poželjela je vječnost uz njega. zavo ju je u momentu slabosti. a onda je shvatila. sjetila se svog porjekla, podljednja je iz legla vještica. stoljetni san je završio. sjetila se je. vile su počele vrištati u kipućoj mržnji, bjesu. i one su se sjetile. njegove laži, prjevare, bol koju im je nanio pod maskom ljubavi. pobjedila je. njegove ledene oči gube stakleni sjaj. on umire, umire, umire. viječno zarobljene u duhu ljubavničkog tiranina. on više ne zivi u njoj, niti njima. ali izgubile su se, a ja još gorim kroz stari vještičji san. spašena, a opet, izgubljena. još lutam šumama usamljenog vuka tražeći bijelu ljubav u svijetu zla i magije. bojim se.. BOJIM SE!

-živi brzo, umri mlad, budi ljep leš!
by:baby_elf



| Komentari (4) | Isprintaj | # |

subota, 21.07.2007.

...i tek nedavno probuđena stvarnost već prelazi u potoke sna i želje...

sunčano jutro umiveno tek tragovima one prve rose koja je nestala jos davno one noci.. noci kad je isplakala dušu nošena valovima nekadašnjeg sna.. divlja i prkosna, uvijek nasmijana i okupana najblještavijim sjajem, sada je slomljeno gledala u jednu točku na nebu koja je iz sekunde u sekundu sve jasnije ocrtavala njegov lik..a znala je.. njegove ruke na njenim grudima, njegove usne na njenim usnama.. i kao da više nije bilo bitno..izgubila je svu svoju čar.. onaj vječni plamičak u njenim očima se ugasio.. više ništa nije bitno. samo mora pronaći način da sutra izađe van iz te sobe, tamne komore, majke svih negativa.. da, doći pred ljude, pred sve one koji ispijaju njen sjaj.. i nasmijati se osmjehom većim od neba.. da.. učinila je to.. samo ta soba.. svake večeri opet iznova, guši ju i ubija.. zaista mora nešto poduzeti u vezi s njom.. ili njim?!.. da, bilo bi krasno.. već 1000 puta joj je ta prokleta soba namjestila san.. namjestila je njih dvoje zajedno, ponovno sretne.. i onda jutro.. ono isto jutro okupano tek tragovima ljetne rose.. uskoro ce se vratiti na nebo.. gdje joj je i mjesto.. osjeca to.. nada se.. ona žudi da domom.. usnula je nedavno da odlazi.. i onda se ponovno sjeti njega.. i opet krade oblacima kišu.. zato je ovo ljeto tako prokleto vruće.. i opet iznova se nada ljepoti ovog svijeta.. svim čarima koje će dočekati samo ako zažmiri i poleti tim svojim krilima.. nošena dahom vjetra i vatre koja je te divne noći gorjela.. kad dođe kraj, znaš da je kraj.. ali kad se pojavi još jedno jutro, posve nenadano.. reci mi, mjeseče, šapni mi potiho kao nekoć.. što da radim...

-živi brzo, umri mlad, budi ljep leš!
by:baby_elf



| Komentari (12) | Isprintaj | # |

srijeda, 21.03.2007.

..ma hajde.. udari jače.. novi ožiljci ionako neće učinit nikakvu razliku.. ruke mi ionako vec plivaju u bujici krvi.. zbog ludog srca.. ma daj.. zajebi stvar.. svi kazu da nije vrjedno.. jebemu mater vrjedno je ocito! neznam ni ja zasto.. neznam sta je to u njemu, zbog cega nemogu pustit.. al nasla sam ono nesto.. ni on neshvaca.. trazi ljep nacin da.. da.. da.. ma prihvatimo cinjenice.. svi znamo rjesenje.. svi znamo sto ce pisati na kraju knjige.. samo se niko ne usudi reci.. oni jer se boje mojih ociju, a ja.. jer se bojim sebe.. vise nekak sve gubi smisao.. luka dolazi u bjelovar.. luka koji mi je nekoc znacio tako puno.. a sad dovodi svoju curu i svejedno mi je.. jedino boli sto cu tad bit sama.. sama gledat njihovu srecu i u mislima trazit njega.. a on me se nece ni sjetit.. Nikša oprosti.. žao mi je što te mučim.. što forsiram rješenje.. al neću stat sve dok ne čujem.. iz tvojih usta.. onaj mali, tihi ne.. nekak jos se suludo nadam.. al nema veze.. ako se bojiš grižnje savjesti.. nemoj, potrudit ću se da ju nemas.. mogu se smijat.. i izgledat sretno.. i nikad niko neće znat.. pa ni ti.. al ovo je zaista zadnje.. zadnja bitka.. ti si zadnji kome ću dopustit da mi slomi srce.. da me ubije do kraja.. nisam planirala.. pustit te tak duboko unutra.. al zajeb ima to nesto u tebi.. sto niko drugi nema.. heh.. ma shvatit ces jednom kad nađeš nekog ko će bit dovoljno dobar.. a opet.. vidiš, svjesna sam.. a i dalje se suludo nadam.. oprosti...
molim vas.. nek me neko zaustavi..
"kao sunce oko groba kružim,
združen s pjesmom u općem neznanju,
svijet je mali o gdje za zaslužim
jedan pošten metak u lubanju?!"


-živi brzo, umri mlad, budi ljep leš!
by:baby_elf



| Komentari (16) | Isprintaj | # |

srijeda, 28.02.2007.

...boli me boli, boli tvoja laz.. ma daj krepaj.. tako i tako je sve samo varka..

došla je.. praćena divljim vjetrom kojeg je susrela još na dalekom sjeveru... djelovala je prilično impresivno u toj svojoj crvenoj haljinici od svile na divljem vijorecem vjetru... duge crne kose letjele su posvuda... gledali su je sa strahopoštovanjem... nitko nije znao zašto je došla... niti od kud... maleni crveni kovčežić kraj njenih nogu izazivao je zgražanja... tako divna... a tako čudna... dame na prozorima su je mrzile, odmjeravale, njenu divnost prezirale i klele... gospoda su je željeli, kipili iz nutra, čak je i njeg koferčić djelovao primamljivo.. a opet, nitko joj se nije ni približio... nitko nije prilazio.. svi su se previse bojali... znala je... da on nije ni tu... kod nje je... bila je duboko promatrana... i svjesna toga... uzela je koferčić i krenula dalje... crno-crven odsjaj, sjena... to je sve što je ostalo za nojm još satima poslje... vječni joj pratioc, vjetar sa sjevera, otišao je za njom ostavivši malen dašak nje na tom trgu gdje je samo par minuta stajala... njen duh ostat će zauvijek tamo, u tom malom mjestu... baš kao i u svim drugim mjestima koje je prehodala u svom stoljetnom snu...

sanjala sam da on
me više ne voli
tragala sam da on
me ne zaboravi
snivala sam njegov
poljubac u noći
probudila me njegova
nevjera u divljoj samoći

-živi brzo, umri mlad, budi ljep leš!
by:baby_elf



| Komentari (0) | Isprintaj | # |

nedjelja, 07.01.2007.

...baby elf's story...

jep, indid

male vile nisu rođene da bi bile sretne, niti voljene. male vile su rođene da bi gledale sreću drugih, pomagale drugima, a same živjele na slatko-gorkim uspomenama neke lijepe prošlosti. nadajući se boljoj budućnosti i sretnijim danima provode dane i noći u carstvu pored ovog ovdje. na mjestu gdje spava tuga. ovo je priča jedne male vile.
slomio ju je, on, njen anđeo. mislila je da ju voli. bio je anđeo svjetla u njenom srcu. tako savršen u svojoj ljubavi prema njoj. poklonio joj je crveno nebo. najsavršeniji trenutak svemira. samo za njih dvoje to nebo je gorjelo savršenim crvenim sjajem. nigdje na svijetu ne postoji ljepši osjećaj doli gledati to nebu u njegovom zagrljaju pod kapima blage ljetne kiše. ali sada je shvatila, da, napokon. nebe je umrlo.. ali crveno je i dalje, da crveno je, od krvi koja sada teče posvuda, razljeva se a tek sekundu prije tekla je njenim venama. nemože više plakati. bol je prevelika, a suze su nestale..
duga noć je iza nje. noć izdaje, prevare i njenog prelaska u drugi svijet. ona sada hoda svijetom sjenki. postala je samo sjena onoga što je nekoć bila, uz njega. "dal si ikad pitala tamne senke zidova ujutro gde odu?!". bila je sretna, i tužna, milijun puta tužna ali s njim sretna. njen anđeo ju je držao budnom. a sad je gotovo. on sad pripada NJOJ. onoj koja ju mrzi, koja mrzi malu vili.. zašto? ona nezna.. al nekako to gubi na važnosti kad se sjeti njih dvoje zagrljenih u vrelom poljubcu koji ona nikad više neće osjetit.
ubio je njeno crveno nebo!! ubio ga je. bešćutno, bez obaziranja. bez kajanja. samo tako. ostalo joj je carstvo senka.. "voleš jednom u životu", da, taj stih joj se mota po mislima. boji se, i moli, moli da to nije istina. a opet kad bolje razmisli, jasno joj je da čak i ako opet nekog zavoli, taj netko će joj ponovno slomiti srce. a ona nemože podnjeti još jedan lom. ni jedan lepak nije dovoljno jak da ju opet sastavi. odbačena je kao zadnje smeće. bol. bol. bol.
"život je nekad siv, nekad žut" da i taj stih dobiva posve novo značenje u njenim mislima. istinit je, naime, ono žuto je rastanak, i ostavljanje, a sivo, pa sivo, sivo je tuga. zar je život išta drugo? osim tuge i rastanka.. nezna.. izgubljena je u bujici misli.. mala vila želi smrt. želi umrijeti jer ju je njen anđeo izdao. izdao i slomio. a nesmije umrjeti. jer male vile su predviđene da pate, pomažu i smiju se. i ona će ispuniti to za što je stvorena, pa čak i ako to značilo da će patiti u najvećoj boli. jer ona je mala vila.

zauvijek vaša baby_elf

-živi brzo, umri mlad, budi ljep leš!
by:baby_elf








| Komentari (4) | Isprintaj | # |

nedjelja, 29.10.2006.

gotovo je

od ovog trenutka ovaj blog je sluzbeno mrtav... ostavit cu ga u ovom stanju za slucaj da mi ikad padne na pamet nastavit s njim... sumnjam no ipak... imam novi no zbog xy razloga necu ostavit njegovu adresu... ali ako ikog zanima (znam da ne, no ipak.. ) ostavit cu svoj icq i msn pa mozete pitat: icq: 301-006-853
msn: baby_elf_777@hotmail.com
eto... to bi bilo to... pozz & kiss

živi brzo, umri mlad, budi ljep leš!
by:baby_elf



| Komentari (1) | Isprintaj | # |

srijeda, 04.10.2006.

...nocas je nebo bilo crveno...

ah, evo i mene, nisam vec fest dugo, nije mi se dalo, ono... dosada... a opet, nedostatak vremena... ono u stilu, skola --> spavanje --> tarkus -->komp --> spavanje.... i tak u krug... a ono, komp, citaj kao: msn, icq... a i iskreno nisam imala nikakvih ideja, ono, desavaju se kojekakva cudesa u mom jadnom malom zivotu al neda mi se nekak pisat o tom svemu... i bla bla bla... uglavnom, fazon: kronicna ljenost...
no hajde, kad vec tipkam... opcenito: podrucja: 1) skola- hihihihi... satovi svi nesto u stilu spavam, slusam mp3 ili kobajagi hvatam biljeske... prije zjake al ajd... odmori su jedino pozitivno, a.k.a. trcim iza da si zapalim smokinda me malo to digne da prezivim sat.. al moram priznat, moja slatka mala ivana i ja smo malkice pretjerale po tom pitanju, prevec pusimo.. no eto... sta se mora cool mos mislit... sad, drugo iliti 2) uff.. to je ono kao love life... e sad, to je podrucje sa mnogim izmjenama, ali nemam bash neku zelju o tome tipkat... rolleyes uglavnom, moram priznat da je ok.. valjd... ma kak sam zbunjena... yes .. i sad ono kao trece polje su izlasci.. 3) pa sad ovaj, dovoljno je reci da sam zadnje dvije subote provela uglavnom u trjeznjenju frendica al zapravo, generalno gledajuci bilo je ok... i da.. i neznam shta da napishem ali iz sekunde u sekundu sve vise uvidjam da ovaj blog prekida imat smisao jer nemogu nist iskreno napisat i istrest sve iz sebe kad ga svi zivi citaju od ekipe... al dobro... nema veze..
btw. pocela sam stavljat ove psihodelicne smajlove i sad se sramim sama sebe, al reko ajd da se i ja moderniziram.. rolleyes rajt... XD...
btw2.naslov, ovaj, pa da, nebo je bilo crveno... vecheros oko 9-pol 10 sam se vracala kuc iz tarkusa.. pjeske i pretio me marko (bivsi) i pljustala je kisa, a mi fkors nismo imali kisobran i totalno smo pokisli al bilo je zakon, zajebavali smo se cjelo vrjeme... i nebo je bilo crveno! yes
btw3.nakon ovog mi se prehlada OPET pogorsala tak da:bang sad moram ic kuhat caj i spavat poslje toga.. eto... budte pozdravljeni... kissam vas sve...kiss wave

-živi brzo, umri mlad, budi ljep leš!
by:baby_elf



| Komentari (15) | Isprintaj | # |

subota, 26.08.2006.

Kako znam da je pravo vrijeme da odem u Tarkus?!

prvo, off topic... odlučih održati blog na životu... a sada, ot. ovak, razlog mog čestog boravka u tom "drugom domu za alternativce iz cjelog bjelovara" je jednostavan, ali u želji da vam što vjernije to opišem krenut ću ab ovo... :) au, shto sam smart... enivej, moj dan počinje oko podneva (a u nedjelju u podne se budim, da se bilo čega setim ja se trudim...) i prva radnja je, ofkors, paljenje kompa... i uz to one divne riječi : konekt tu... :) eh nakon toga odbauljam do kupaone gdje se pred umivaonikom (ogledalom) svako jutro (ahem, da jutro) u mojoj glavici (pametnoj maloj) odvija ista dvojba : "dali se umiti ili ubiti?!" ... budući da ovo pišem pretpostavljam da znate što odlučim svaki put :) ... nakon tog kvazi razbuđivanja odletim do kuvinje i ubacim u tjelo prvu dozu kofeina... nakon toga (to je već oko 1) završim pred kompom... ono kao trajno se ustoličim :) ... onda naravno moja majčica upadne sa sto i jednim zadatkom koji moram obavit prije ručka... tada se na mom ajsikjuu u svim prozorčićima pojave ista tri slova : brb (laicima: bi rajt bak, a seljacima:odma se vraćam) ... i tako polomim se od posla (majčica mi je perfekcijonist sa suludim težnjama, ono kao apoteka u kući... XD... ) i tako, onda se idem malo utovit (ipak moram ljepu bebu uzgojit iako već imam beer beley) ... poslje ručka naravno zauzimam svoju prirodnu poziciju, pred kompom... :) ... eh onda oko 6 naveče moja majka već osjeti da ću brzo krenut put tarkusa pa mi uleti u sobu i počne: pa jel tebe niš u životu ne zanima osim spavanja, kompjutera i tog jebenog tarkusa?! ... ja onak zblenuto: pa ne, a šta bi trebalo?! :) ... nakon toga, njen glas magično raste za kojih 10 oktava (još uvjek mi nije jasno kak je to fizički moguće, moram jednom otkrit njenu tajnu ;)... ) i počinje: ja sam u tvojim godinama... enivej, onda ju ni otac više nemre slušat pa dođe onak kao kvazi začuđen i pita ju koji se kurac ona dere, i onda ona njemu počme ponavljat istu priču koju meni vrišti već pol ure... eh, TO je trenutak kada znam da MORAM otić u tarkus... kad dođem tamo, svaki dan iznova osjetim da zapravo postoji ono što većina ljudi naziva srećom... tamo je sve što trebam, na prvom mjestu prijatelji (o kojima će bit idući post, probabli), dečko (kojeg mi je nekak draže trpat u onu kategoriju: prijatelji, ali moram ga spomenut za slučaj da će čitat ovo :D ) , zatim velebitsko, i cigarete (nemojte krivo shvatit, moji dragi stvoritelji znaju da imam tu dirljivu ovisnost o nikotinskim štapićima ali ne podržavaju ideju da pušim pred njima pa se zasad još suzdržavam...) i tako... eto... nakon što se vratim iz tarkusa zauzimam poziciju s početka priče, komp, pa spavanje... eto, zanimljiv život... i ne... ali meni se sviđa... onak, frenšip iz ol aj nid... lov kejm vit dat... den aj fil đast hepi... enivej, eto... to bi bilo to za sad... btw.svima koji neznaju a nisu uspjeli shvatit: Tarkus je maleni kafić u kojem se okupljaju alternativci iz bjelovara i okolice... btw2.jedan od idućih postova će bit o tarkusu (uz popratne sličice) ... btw3.nemojte me krvo shvatit, ja obožavam svoje roditelje, i znam da oni mene vole i da se samo brinu, ali još uvjek nisu uspjeli prihvatit da sam drugačija od drugih, da nisam i ne želim bit normalna pa se kačim s njima par puta dnevno... ups... ok, kiss till next post... 8)



| Komentari (2) | Isprintaj | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.